
Pravoslavna groblja ne samo da služe kao mjesto počivanja, već i kao simbol vjernosti i postojanosti određene zajednice, naročito u vremenima današnjih raznih socioloških promjena. Mnoge zajednice, naročito one koje su prošle kroz teške istorijske periode, kao što su ratovi ili migracije, smatraju svoja groblja mjestima na kojima se očuvava njihov identitet, kakvo je I ovo prikazano na slici u Baru.
U pravoslavnoj tradiciji, smrt se posmatra kao prelaz iz zemaljskog života u vječni, a groblja su mjesta gdje vjernici izražavaju svoju vjeru u život poslije smrti. Ritualne prakse i obredi koji se izvode na grobljima igraju ključnu ulogu u očuvanju duhovnog identiteta naroda. Na pravoslavnim grobljima, često se izvode specifični obredi, poput pomena za preminule, molitvi za duše pokojnika, kao i obiležavanje značajnih datuma, poput pomene na zadušnice ili svete praznike. Ono što je još važno istaci je da pravoslavna groblja su ujedno i mjesta sjećanja na preminule.
Kroz posjete groblju, vjernici čuvaju sjećanje na svoje najmilije, ali i na cjelokupnu istoriju svoje zajednice. Groblja su, dakle, i prostori okupljanja, kao i mjesta gdje se kroz molitve, tišinu i poštovanje oživljava duhovna i istorijska baština.